Nasuprot velikoj pojedinačnoj snazi, nizak koeficijent pretvaranja elektične energije u germicidne UV talase, koji imaju lampe srednjeg pritiska čini da su eksploatacioni troškovi za utrošenu električnu energiju najmanje 2 puta veći nego pri korišćenju lampi niskog pritiska. Druga principijelna razlika je širina UV spektra koji ove lampe proizvode. Lampe niskog pritiska, koje se još nazivaju i monohromatske, daju uzan spektar UV talasa neposredno oko talasne dužine 254 nm. Lampe srednjeg pritiska daju širi spektar UV talasa od 200 do 800 nm i zbog toga se još nazivaju i polihromatske. Sa tačke gledišta UV dezinfekcije, ova razlika nema nekog bitnog značaja jer je upravno potrebna talasna dužina za UV dezinfekciju 254 nm. Postoje publikacije o tome da lampe srednjeg pritiska obezbeđuju pouzdaniju dezinfekciju zbog smanjene fotoreaktivacije mikroorganizama. Iako razlika u reaktivaciji mikroorganizama posle UV dezinfekcije postoji kada se vrši UV dezinfekcija sa lampama niskog i srednjeg pritiska ona je zapažena samo za dejstvo sa malim dozama UV talasa (do 10 mJ/sm2). Pri većim dozama, koje se u praksi primenjuju (25-40 mJ/cm2), razlike nema i ne postoji mogućnost kasnije reaktivacije mikroorganizama, bez obzira na tip upotrebljenih lampi. Istovremeno, široki spektar UV talasa koji stvaraju lampe srednjeg pritiska ne isključuje mogućnost stvaranja neželjenih produkata UV dezinfekcije.