Тehnologija UV dezinfekcije vode za piće, u poslednjih 20 godina u celom svetu počela je masovno da se primenjuje. Primena UV dezinfekcije nije ograničena samo na dezinfekciju voda iz podzemnih izvora, već se ona vrši i na uređajima za pripremu vode velikih gradova koji koriste pripremljene površinske vode: Helsinki, Amsterdam, Stokholm, San Petersburg, Ufa, Nižnji Novgorod, Boston, Vankuver, Njujork. UV dezinfekcija nalazi uporište i u sanitarnom zakonodavstvu i normativnim aktima za zaštitu voda u Americi, Evropi, Rusiji i Kini gde postoje normativna dokumenta koja preporučuju i regulišu primenu UV dezinfekcije. Tako široka primena UV dezinfekcije ne bi bila moguća bez ocene mogućih rizika njene primene. Moguće transformacije hemiskih jedinjena, zavise od energije UV talasa, talasne dužine i početnog kvaliteta vode. U opštem slučaju pri upotrebi polihromatskih lampi srednjeg pritiska može doći do povećanja količine nitrata, organskog ugljenika i obrazovanja neželjenih produkata koji utiču na toksičnost i mutagenost vode. U vezi sa tim normativni dokumenti Austrije i Nemačke (ONORM, DVGW) pri obradi vode za piće ne dopuštaju primenu UV talasne dužine kraće od 240 nm. Istovremeno, analiza velikog broja istraživanja, ukazuje da monohromatske lampe niskog pritiska koje se upotrebljavaju za UV dezinfekciju ne izazivaju stvaranje neželjenih produkata i promenu kancerogenosti, mutagenosti i kvaliteta obrađene vode. Rezultati Američke asocijacije za vode (AWWA) objavljeni 1995. godine odnose se na neštetnost pitke vode dezinfikovane UV talasima. Slična istraživanja vršena su i u Austiji, gde se UV dezinfekcija tradicionalno upotrebljava za dezinfekciju voda iz podzemnih izvorišta. Austrijska istraživanja sprovedena su za tri različita metoda biološkog testiranja, pre i posle obrade vode dozom UV talasa jačine 800 J/m2 (80mJ/cm2) dobijene monohromatskim lampama niskog pritiska. Oba istraživanja i američko i austrijsko pokazala su da UV dezinfekcija lampama niskog pritiska sa talasnom dužinom 254 nm ne menja kvlitet tretirane vode, tj ne utiče na njenu kancerogenost, mutagenost i kvalitet. Slična istraživanja sprovela je i firma LIT na vodovodu u Sant Petersburgu. Na stanici su korišćeni uređaji za UV dezinfekciju firme LIT. Ispitivanja su vršena u različitim uslovima i različitim periodima sa uzimanjem uzoraka pre i posle UV dezinfekcije. Ispitivanja su vršena sa hromomas-spektrometrom a hloroorganske materije i toksičnost vode određivani su biotestovima.

Po svim ovim ispitivanjima potvrđeno je da UV dezinfekcija nema uticaja na promenu kvaliteta tretirane vode.