Mera germicidne energije je doza elektromagnetnih talasa koja se dobija iz UV izvora intenziteta (mW/sm2) u vremenu (s) i meri se u (mJ/sm2)
Doza primenjena za dezinfekciju zavisi od:

  • Sredine
  • Fizičko hemiskog sastava sredine
  • Tipa mikroorganizama na koje se utiče
  • Zahtevanog nivoa mikroorganizama posle dezinfekcije

Sredina u kojoj se nalaze mikroorganizmi, značajno utiče na efikasnost dezinfekcije jer ona može da umanji prostiranje UV talasa. U opštem slučaju za dezinfekciju mikroorganizama u vazduhu ili na radnim površinama zahteva se nekoliko puta manja energija nego za dezinfekciju mikroorganizama u vodi.

uv_doza_voda

Fizičko-hemijski sastav sredine utiče, pre svega, na ekonomičnost procesa. Što je sredina za UV talase prozračnija, to je manje energije potrebno potrošiti za obezbeđivanje potrebne doze. S druge strane postojanje dispergovanih čestica materijala u sredini štiti mikroorganizme od UV talasa i snižava efikasnost dezinfekcije.

Različiti tipovi mikroorganizama, pri istim uslovima i u istoj sredini imaju različitu osetljivost na UV talase. To je uslovljeno građom mikroorganizma i naziva se UV osetljivost. Najveću osetljivost na dejstvo UV talasa imaju bakterije u vegetativnoj formi i parazitni mikroorganizmi a veću virusi. Na grafiku su date doze, neophodne za trostruko sniženje izazivača bolesti kao što su kolera, dizenterija, legionela, hepatit A u vodi, vazduhu i na radnim površinama.

UV doza od 30 mJ/cm2 obezbeđuje inaktivaciju praktično svih patogenih mikroorganizama u vodi na ne manje od 99,9%.